Što se dogodilo?
Bežični sustavi za dojavu alarma dobivaju sve veći značaj u protupožarnoj zaštiti. Dok su u većim ili posebno osjetljivim zgradama često propisani žičani sustavi za dojavu požara, oni kod manjih posebnih građevina, postojećih objekata ili privremeno korištenih zgrada nerijetko nailaze na praktična i ekonomska ograničenja. Bežična rješenja ovdje nude prednosti: brzu instalaciju, fleksibilnu proširivost i minimalne zahvate u građevinsku strukturu. Na tržištu su se pritom etablirala tri različita pristupa – od dojave opasnosti integrirane u kućne sustave, preko normiranih bežičnih sustava za dojavu požara, do potpuno cloud rješenja putem mobilne mreže bez lokalne centrale.
Detalji
Detektori dima u umreženom kućnom sustavu
Zajedničko rješenje tvrtki Telenot i Tekko kombinira bežičnu alarmnu tehniku s kućnom automatizacijom i namijenjeno je privatnim investitorima i malim poduzećima. Ključne komponente su bežični senzori, bežični gateway Telenot (FGW230) te Tekko kontroleri TC 10, TC 5 i TC 1. Među bežičnim komponentama nalaze se, između ostalog, detektori dima, senzori pokreta i signalni uređaji. Gateway uspostavlja sigurnu vezu između detektora i sustava upravljanja te je putem RS-485 sabirnice povezan s odgovarajućim kontrolerom. Kontroler obrađuje dojave i dodatno umrežava druge sustave poput grijanja, zasjenjivanja, kontrole pristupa, rasvjete ili upravljanja energijom. U slučaju alarma moguće su push obavijesti, e-mailovi te automatizirane telefonske usluge, a sve se nadzire putem aplikacije.
Bežični sustav za dojavu požara za manje posebne građevine
Bežičnim sustavom za dojavu požara Beka tvrtka Daitem ciljano se obraća manjim posebnim građevinama te objektima za koje nije potreban sustav za dojavu požara, ali se zahtijeva strukturirana dojava alarma. Sustav je usklađen s normom DIN EN 54. Središnja komponenta je bežična centrala koja dvosmjerno komunicira s do 148 uređaja. Bežični prijenos odvija se putem postupka DynaBand s automatskom promjenom frekvencije radi visoke sigurnosti prijenosa. Sustav uključuje kombinirane bežične detektore dima i topline, bežične sirene za požar, bežične ručne javljače požara te vatrogasnu ploču s pokazivačima. Detektori su jednostavni za održavanje: senzorska jedinica i baterija mogu se zamijeniti bez ponovnog uparivanja detektora, a automatske statusne poruke informiraju o stupnju onečišćenja i stanju baterije.
Dojava bez centrale: mobilna mreža i cloud
Dosljedno minimalistički pristup slijedi tvrtka Lupus. Njihovo rješenje za dojavu požara u potpunosti se odriče lokalne infrastrukture poput gatewaya, internetskih priključaka ili klasičnih centrala. Detektori dima tipa C, ručni javljači požara i dodatne komponente izravno su povezani s cloud sustavom putem mobilne mreže – svaki uređaj raspolaže vlastitom, unaprijed konfiguriranom vezom preko mobilne mreže, uključujući ugrađenu SIM karticu. U slučaju alarma cloud sustav automatski obavještava unaprijed definirane primatelje ili vanjske službe. Alarmiranje se odvija lokalno putem ugrađenih sirena te vanjski putem pametnih telefona ili povezanih dojavnih centara. Umrežavanje putem Narrowband-IoT omogućuje jednostavno skaliranje bez dodatne infrastrukture.
Klasifikacija
Ova tri rješenja znatno se razlikuju prema svojoj klasifikaciji u propisima o zaštiti od požara. Sustavi kućne automatizacije poput kombinacije Telenot i Tekko služe ranom informiranju korisnika i upravitelja objekta, no ne zamjenjuju zakonski propisan sustav za dojavu ili upozoravanje na požar. Bežični sustavi za dojavu požara poput Daitem Beka mogu se u mnogim saveznim zemljama koristiti kao ravnopravno rješenje žičanim sustavima, pod uvjetom da su dio usklađenog koncepta zaštite od požara. Cloud rješenja putem mobilne mreže poput onih tvrtke Lupus posebno su prikladna za privremenu upotrebu, gradilišta, mobilne objekte ili dopunske zadatke alarmiranja, no u pravilu nisu predviđena za službeno propisane sustave za dojavu ili upozoravanje na požar.
Ova razlika ključna je za stručnu javnost: detektori dima odnosno sustavi za dojavu opasnosti tipični su za stambene i poslovne zgrade, no ne omogućuju alarmiranje vatrogasne službe i nisu ravnopravni sustavima za dojavu ili upozoravanje na požar. Sustavi za upozoravanje na požar (BWA) moraju, između ostalog, ispunjavati zahtjeve norme DIN VDE 0826-2, djelomično s komponentama kompatibilnim s DIN EN 54, te su prikladni za manje posebne građevine i definirane korisničke jedinice. Sustavi za dojavu požara (BMA) slijede normu DIN 14675 odnosno DIN EN 54, često su žičani – djelomično i bežični – te su u mnogim posebnim građevinama zakonski propisani.
Savjeti za praksu
- Prije odabira sustava potrebno je razjasniti je li zakonski propisan sustav za dojavu ili upozoravanje na požar ili je dostatna dopunska dojava opasnosti.
- Kod manjih posebnih građevina bez obveze BMA sustava, normirani bežični sustav za dojavu požara prema DIN VDE 0826-2 odnosno s komponentama prema DIN EN 54 može predstavljati ravnopravnu alternativu žičanim sustavima.
- Za privremenu upotrebu poput gradilišta ili mobilnih objekata prikladna su cloud rješenja putem mobilne mreže bez lokalne infrastrukture – no samo kao dopuna, a ne kao zamjena za službeno propisane sustave.
- Mogućnost odobrenja uvijek proizlazi iz koncepta zaštite od požara, zemaljskog građevinskog zakona i usklađivanja s nadležnim tijelom ili vatrogasnom službom – to usklađivanje treba obaviti pravovremeno.
- Sustavi jednostavni za održavanje s automatskim statusnim porukama o stupnju onečišćenja i stanju baterije olakšavaju tekući rad i održavanje.
Izgledi
Raznolikost bežičnih sustava za dojavu alarma dostupnih na tržištu pokazuje da se protupožarna zaštita sve više osmišljava fleksibilnije i tehnički diferenciranije. Svim predstavljenim pristupima zajednički je smanjen napor instalacije i brzo puštanje u rad. Odlučujući čimbenik za odabir ipak ostaje klasifikacija prema propisima o zaštiti od požara i usklađenost s odgovarajućim konceptom korištenja. Za projektante, izvođače i upravitelje objekata stoga će ubuduće biti još važnije jasno komunicirati razlike između dojave opasnosti, sustava za upozoravanje na požar i sustava za dojavu požara te ih ispravno klasificirati u pojedinom objektu prije donošenja odluke o sustavu.
