Što se dogodilo?
Općinski sud u Reutlingenu je u rješenju objavljenom 11. veljače (br. predmeta: 5 Gs 19/26) odbio zahtjev državnog odvjetništva za izdavanje naloga za pritvor. Osnova optužbe bilo je podudaranje dobiveno sustavom za prepoznavanje lica Saveznog kriminalističkog ureda (BKA), koje je povezalo osumnjičenika s muškarcem koji je policiji već bio poznat. Sud je ocijenio da ova algoritamski generirana indicija nije dovoljno pouzdana da bi opravdala istražni pritvor.
Detalji
Polazna točka postupka bio je incident u drogeriji u listopadu 2025. godine. Djelatnice su putem video nadzora primijetile kako je osoba ukrala nekoliko bočica parfema. Kada je osumnjičenik ponovno ušao u trgovinu i bio oslovljen, došlo je do eskalacije: prilikom bijega mahao je kišobranom oko sebe i pogodio dvije djelatnice koje su pokušale da ga zadrže.
Policija je iskoristila video zapis za pretragu putem sustava za prepoznavanje lica BKA-a. Sustav je dao podudaranje: muškarca koji je već bio tražen zbog drugih kaznenih djela. Na temelju toga, kao i paušalne kvalifikacije da je osoba "poznata policiji zbog sličnih djela", državno odvjetništvo zatražilo je nalog za pritvor zbog razbojničke krađe.
Sud je korišteni softver okarakterizirao kao "sumnjiv" te je zamjerio što ni način rada, ni algoritam, ni korišteni referentni podaci ili stope pogreške nisu bili razumljivo dokumentirani. Puka tvrdnja istražitelja da se radi o "poboljšanom" softveru nije dovoljna za sudsku ocjenu dokaza.
Osim toga, suci su prigovorili nedostatnoj istražnoj higijeni: nije bilo prezentacije fotografija za identifikaciju, putem koje bi svjedokinje mogle prepoznati osumnjičenika među više fotografija. Nedostajali su i objektivni tragovi poput DNK ili analize podataka o baznim stanicama, kao i antropološko vještačenje. Pokušaj da se osnovana sumnja potkrijepi "prethodnom poznatošću" okrivljenika sud je odbacio kao nedopušteno "etiketiranje" koje ne zamjenjuje činjenice vezane za konkretan slučaj.
Nalog za pritvor propao je i zbog pravne kvalifikacije: za razbojničku krađu prema članku 252. Kaznenog zakona počinitelj mora biti uhvaćen "na djelu" i koristiti silu kako bi zadržao plijen. Budući da je osoba u međuvremenu napustila trgovinu i nije bilo jasno je li pri ponovnom ulasku uopće još imala parfem kod sebe, sud namjeru zadržavanja posjeda nije smatrao dovoljno dokazanom.
Kontekst
BKA sustavom za prepoznavanje lica (GES) upravlja službenim policijskim sustavom za identifikaciju osoba. Od rujna 2024. u tu svrhu koristi se sustav umjetne inteligencije. Tijekom 2025. godine sustav je zabilježio oko 343.856 pretraga – više nego dvostruko u odnosu na prethodnu godinu. Ovi podaci pokazuju koliko je automatizirano prepoznavanje lica u međuvremenu ukorijenjeno u istražnoj praksi.
Rješenje iz Reutlingena postavlja jasnu pravnu granicu ovom razvoju: samo podudaranje softvera, bez razumljive tehničke dokumentacije o algoritmu, referentnim podacima i stopama pogreške, nije dovoljno da opravda tako ozbiljno zadiranje u temeljna prava kao što je istražni pritvor. Za operatere sustava video nadzora i osobe odgovorne za sigurnost u maloprodaji ovaj slučaj pokazuje da snimke kamera doduše mogu pružiti važne dokaze, ali automatizirane analize ne mogu zamijeniti klasičan istražni rad.
Praktični savjeti
- Operateri sustava video nadzora u maloprodaji trebali bi snimke dokumentirati na način koji podržava i klasične postupke identifikacije, poput prezentacije fotografija za prepoznavanje.
- Osobe odgovorne za sigurnost trebale bi biti svjesne da automatizirano prepoznavanje lica samo po sebi ne pruža dokaznu osnovu koja bi izdržala sudsku provjeru – dodatni dokazi ostaju nužni.
- Za obranu u kaznenim postupcima ovo rješenje pruža osnovu za argumentaciju: ako su klijenti opterećeni algoritamskim dokazima, mogu se zatražiti podaci o validaciji i dokazi kvalitete korištenog softvera.
- Poduzeća koja koriste ili planiraju koristiti tehnologiju video nadzora s funkcijom prepoznavanja lica trebala bi imati na umu zahtjeve transparentnosti za AI sustave, jer se oni sve više sudski provjeravaju.
Izgledi za budućnost
Rješenje Općinskog suda u Reutlingenu vjerojatno će imati signalni učinak koji nadilazi pojedinačni slučaj. S obzirom na snažno povećanu upotrebu sustava za prepoznavanje lica od strane njemačkih tijela, očekuje se da će i drugi sudovi postavljati slične zahtjeve transparentnosti prema istražnim metodama potpomognutim umjetnom inteligencijom. To za istražna tijela znači da će ubuduće morati pripremiti detaljnije podatke o načinu rada, stopama pogreške i validaciji korištenog softvera, ako algoritamska podudaranja trebaju poslužiti kao osnova za ozbiljno zadiranje u temeljna prava. Detalji o mogućim prilagodbama istražne prakse ili zakonskim propisima trenutno još nisu poznati.
